odmak
petak, 29.01.2010.
Ne znanju
Bože dragi, čime smo mi zaslužili tu krasnu pojavu Željka Keruma za gradonačelnika. Uz sve vrline on još i kocka. O, draga vrtićka djeco iz male škole, ali i velike također. Učite samo kako se treba ponašati.
Prestanite pohađati školu i proučavajte život našeg dragog, vrlog gradonačelnika. Pratite njegov uspon stopu po stopu.
Sve do zadnjeg bisera. Kockanja u kockarnici i dobitka od... ne znam koliko tisuća Eura.
Što će vam škole i toliko groznih predmeta matematike i fizike također, da ne spominjemo kemiju. Čemu prčkati po znanju. To je strašan gubitak vremena, a život je samo jedan.
Dragi moj Bože, oprosti mi što ne vidim gredu u oku mog gradonačelnika, a vidim samo malu treščicu, trunku u oku tvojih pastira.
A mama mi je uvijek govorila: Nemoj uzeti drugi kolač, i znaš li da u svijetu žive gladna djeca. Ne razmeći se bogatstvom. Budi skromna. I ono što mi je uporno govorila bilo je: Uči, uči. To je jedino pravo. Sve propada, ali znanje nikad ne može propasti.
Mila moja majčice i dragi oče kakve škole, domovina, drugi kolač, mala nevina gladna dječica, sve su to trice i kučine. Trebali ste mi reći: Drago naše dijete ni slučajno nemoj učiti. Glava će ti puknuti, a život će kao brzi vlak proletjeti u budućnost u kojoj će u zemljici Hrvatskoj vladati ljudi bez znanja, i oni koji će uvijek uzeti nekoliko kolača ispred tvog nosa, jer si predugo oklijevala.
Bemti maloga miša čak ne znam ni pravila igre lota, hrvatske lutrije i drugih igara na sreću, osim kvintilje na kojoj se svađamo.
