odmak

srijeda, 29.09.2010.

Rojendan


Image and video hosting by TinyPic

I padalo se.

Nije mala stvar imati 68 godina i moćne zaštitnike Mihaela, Gabrijela i Rafaela.
Mirne i dobre dane želim sama sebi, iako se ne naslućuju u dogledno vrijeme.

Ali, co to je. Sa mnom ili bez mene kugla se vrti, a lijepo je i sudjelovati.


29.09.2010. u 19:19 • 13 KomentaraPrint#

utorak, 21.09.2010.

Duh vremena


Malo će se tko sjetiti filma „Sjaj u travi“ -Splendor in the Grass iz 1961
Uloge: Natalie Wood, Warren Beatty, Pat Hingle, Audrey Christie, Barbara Loden, Zohra Lampert, Fred Stewart Režija: Elia Kazan

Hrlili smo u kino i plakali. Cijeli problem je bio je li ona izgubila nevinost ili nije ( tako smo to tada doživljavali. Manje nam je bilo važna razlika u bogatstvu i slični srceparajući događaji)

To je bio duh onog vremena. Naš život tinejđerki se vrtio oko činjenice hoćemo li ili nećemo imati seksualni odnos ili ćemo se čuvati za prvu bračnu noć, ili već za nekog izabranog koji će cijeli život ostati s nama.
Poslije određenih godina ponovo sam pogledala taj film i iznenadila se koliko je to deplasiran problem i priča.

Ali, bila je u duhu onog vremena i malo tko je ostao ravnodušan.

Ovih dana su se na razne načine rasplamsale rasprave, pa i tu na blogu oko splitskog škvera (brodogradilišta) koji će po svoj prilici biti ugašen i 4000 ili nešto manje radnika naći će se na cesti.

U dvadeset godina u Splitu i u bližoj okolini izgubilo se nekoliko velikih socijalističkih poduzeća u kojima je u duhu onog vremena bila zbrinuta većina populacije na ovim prostorima. Malo po malo svi su nestali. Jugovinil, Jugoplastika, Dalmacija cement, Pomgrad, Monter, oko Željezare su još prijepori, a Brodogradilište je već jako dugo kost u grlu vladi.

Osobno žao mi je ljudi. Mislim da mi je Gustirna odgovorila: O ljudima se i radi i ja se s njom potpuno slažem.

Ali, vratimo se duhu vremena u kojima su ta poduzeća nastajala.

Moj je otac u duhu tog vremena nakon dvije odslužene zatvorske kazne (radi vražje politike) izašavši iz zatvora oba puta bio 5 godina bez građanskih prava, a to je podrazumijevalo i bez prava na rad.

Posao nije mogla dobiti ni naša mama, pa smo svi bili bez zdravstvenog osiguranja.

Četiri ljuda, a bilo ih je i više takvih, ali prema četri tisuće ljudi stvarno nije nikakva brojka, ali svaki je ljud ljud i patnje mu zato nisu ništa manje.

Upozoravam da svi nesretni i patnički ljudi imaju iste probleme bez obzira na nacionalni predznak , političku obojenost i mjesta stradanja i ne pada mi na pamet da im predbacujem bilo što, bilo kakvu pripadnost bilo kome.

Bili su bez posla, obitelji su stradale, ali sve je bilo u duhu onog vremena kako često čujem ljude koji su odlučivali o životu i smrti drugih ljudi.

Takvo je bilo vrijeme, kažu oni.

I tu završava svaka priča. Osude onih vremena nema.

I tko bi sudio vremenu. Što je uostalom vrijeme?

Jedan od ljudi iz tih vremena, koji nikad nije dobio otkaz, imao je dapače vrlo dobru plaću, a kasnije i penziju, a i ime mu se nalazi u enciklopediji, preveo je njemački izraz Wetterbericht (vremenski izvještaj) sa 'koji vjetar puše', tako je to shvatio, pa je napisao danas puše bura.

Što se može ? U svakom vremenu ima onih koji prepisuju magisterij.
Ali, takva su vremena bila.

Bit će još vremena. U suhe smokve, što drugo reći za one koji su nam u namjeri da nas ceo svijet razume, ukinuli one vesele uzlazne i silazne kvačke sa nekih slova pa bi sad trebalo objašnjavati da su vremena u ovom slučaju ona dugoročna vremena, a ne ovo kratkoročno sadašnje vrijeme

Kakav je duh ovog vremena?

Onaj koji je lep kao greh poslao je svoje radnike i službenike u mirovinu pa su sad na grbaći radnog naroda, a to znači i mojoj.

I još se dao birati, ali bir ovamo bir onamo nismo ga izabrali, pa to ulijeva neku nadu.
Jaše on uporno uzduž i popreko Hrvatskom. On i svi slični njemu koje mi glupani na svojoj grbači nosimo kroz ovaj svijet. Konji neće. oni su pametniji.

Uzalud trošimo novce na istrage njihovog djelovanja.

Uzalud nam trud. Mlađi, oni koji dolaze na krilima budućeg vremena naučili su lekciju.

Kradi, laži i varaj pouka je. Tko je jamio jamio zavija Wetterbericht tzv južni vjetar, rečeno široko.

A, mali bidermajrski Zagreb zatvoren u uske krugove gunđa i nestaje kao Vojnovićevi junaci iz one čuvene tragedije u tri dijela.

I ostali junaci nekih drugih gradova.

Pišem gluposti i sama se čudim pa ću se zaustaviti. budite pozdravljeni u duhu vremena.

21.09.2010. u 09:38 • 13 KomentaraPrint#

subota, 18.09.2010.

Putovanje na kongres koji je samo izgovor za posjet nekim od zemalja Južne Amerike





Dobro!?


Ja bih, naravno, putovanje počela sa ovim.




Drugi put sam u Riju.

U istom hotelu na Copacabani. Kako bi rekao Del Boy: perfect!
I dok na rerasi hotela pijemo caipirinhu i promatramo nočnu Copacabanu, malko umorni, iza nas je ipak dobar broj sati leta- Zagreb, Frankfurt, Rio de Janeiro, pokušavam se udaljitio od vlastite svakodnevnice koja je takva kakva jest, ali sve je u našim glavama. Adio brige, dobrodošla uživancija.

Sutradan nas vode uobičajenim putovima


Par podataka uz pomoć Wikipedije, sa par mojih reminescencija:


Rio de Janeiro (Siječanjska rijeka na portugalskom) je ime grada u državi Rio de Janeiro u jugoistočnom Brazilu. Rio de Janeiro je bivši glavni grad Brazila (od 1763. do 1960.) i Portugalskog Carstva (od 1808. do 1821.). Spektakularno prirodno okruženje, karnevali, samba i plaže kao što su Copacabana, Ipanema i Leblon su ono po čemu se prepoznaje Rio. Ipak, najpoznatija atrakcija i zaštitni znak grada je sigurno statua Isusa, poznata kao Cristo Redentor na brdu Corcovado.

staviti fotografiju

Tu su i brdo Šećerna Glava sa žičarom koja ide do njegovog vrha, zatim Sambodrom za vrijeme karnevala, kao i stadion Maracană, jedan od najvećih na svijetu. Rio također posjeduje i dvije najveće šume u urbanom području, Floresta da Pedra Branca i Floresta da Tijuca.

Image and video hosting by TinyPic

Procjena broja stanovnika u gradu za 2005. godinu je 6.094.183, a u širem krugu grada je procijenjeno da živi između 11 i 12 milijuna stanovnika. Ipak, Rio nije najveći grad u Brazilu, ali je odmah iza Săo Paula. Ljude iz Rio de Janeira zovu Carioce, a neslužbena himna grada je Cidade Maravilhosa - Čudesan Grad.



Pjeva samo srce stanovnika grada u ovom umjetniku


Rio je osnovan na vrhu brda Šećerna Glava ili Păo de Açúcar ili kako kažu Englezi Sugar Loaf- vekna, manje glava šećera ( kako je prevedeno kod nas- čija je to bila pripovijetka? ) a više ima izgled čupa u koji se spremao šećer.

Kasnije je čitav jedan grad izrastao na vrhu ovog brda, oponašajući dotadašnje srednjovjekovne europske gradove i njihovu strategiju odbrane. Kako je Šećerna Glava bila centar grada, postala je i centar širenja grada, na jug i zapad.


Rio je ostao brazilska prijestonica i poslije 1889. godine, kada je vojska zbacila monarhiju i uspostavila republiku. Ipak, planovi o preseljavanju prijestonice u središnje dijelove zemlje, kako bi bila jednako udaljena od svih brazilskih krajeva, su postojali i u to vrijeme. Napokon je 1955. godine, tadašnji predsjednik Juscelino Kubitschek, odmah po svom izboru na ovo mjesto obećao izgradnju nove brazilske prijestonice. Iako su mnogi držali da je u pitanju politička retorika, Kubitschek je uspio stvoriti novi grad Brasiliju do 1960. godine. Iste godine, 21. travnja, prijestonica je i službeno prebačena iz Rio de Janeira u Brasiliju.


Jedna od poznatih atrakcija grada je i tramvaj Bondinho, koji kruži po centru preko akvadukta Arcos da Lapa (sagrađenog 1750. godine, pretvorenog u most 1896.) i obližnje četvrti Santa Teresa, nazad u centar.

Evo malo vožnje koja je puno živopisnija uživo. Ide na određenim mjestima jako sporo. Ljudi upadaju, ispadaju, kao da se natjeću tko će bolje. Kazalište u živo. Kad smo prošli vožnju rekli su nam da smo postali Carioke. I (vozila se pred 8 godina- sad nismo imali vremena). Predio kojim vozi 'mali tramvajćić' vrlo je živopisa i danas je svojevrsna umjetnička kolonija.
Glazba mi se sviđa



Copacabana je osim plaže poznata i po najspektakularnijem dočeku Nove godine, gdje više od dva milijuna ljudi slavi Novu godinu na pijesku i gleda novogodišnji vatromet. Od 2001. vatromet se ispaljuje iz čamaca radi sigurnosti sudjelovatelja i cijele četvrti..


Šuma Tijuca ("Floresta da Tijuca"), koja se nalazi u južnoj zoni Rija, je druga po veličini, šuma u urbanoj sredini. Najveća šuma u urbanoj sredini se takođe nalazi u Riju, i u pitanju je Floresta da Pedra Branca. Film Za sve je kriv Rio iz 1984. godine je snimljen u blizini šume Tijuca, a kuće za iznajmljivanje, koje su i likovi u filmu iznajmili, sa ruba šume pružaju nevjerovatan pogled na poznate plaže.


Važno je spomenuti da je Brazil zadnja zemlja na svijetu koja je ukinula robovlasnički sustav.

Što se tiče filmova iz Ria svakako pogledati: 'Božji grad (Cidade de Deus / City of God i ELITNA POSTROJBA (TROPA DE ELITA) brazilska krimi drama
REDATELJ: Jose Padilha', mislim da je Operacija Svemir (Moonraker) britanski je akcijski triler iz 1979. To je 11. film iz serijala o Jamesu Bondu i četvrti s Rogerom Mooreom u glavnoj ulozi, djelom sniman na žičari koja vodi nae Păo de Açúcar.

U sjevernoj zoni Rija se nalazi stadion Maracană, nekada najveći nogometni stadion (nekad primao 200 tisuća gledatelja), a danas poslije preuređenja može primiti oko 80 000 gledaoca (najveći stadion je Stadion Prvog svibnja u Pjongjangu, Sjeverna Koreja). Kapacitet stadiona je smanjen zbog sigurnosnih pravila. Poslije renoviranja Maracană će moći primiti 120 000 gledaoca.





Rio se širi zapadno od starih četvrti u Barra da Tijuca, koja je trenutno dio koji se najviše gradi, zbog činjenice da su troškovi zemlje i gradnje najniži u čitavom Riju, a nije zanemarljiva ni činjenica da je četvrt na obali. Ovo privlači ne samo srednju, nego i višu klasu koja za sobom povlači i luksuz, shopping centre i jednu dozu ležernosti. Urbanistički planovi za ovo područje su rađenie u kasnim šestdesetim godinama dvadesetog stoljeća, miješajući predgrađa u SAD (kuće sa dvorištem) i nebodere. Plaže Bara da Tijuce postaju sve popularnije, a u ovoj će četvrti biti i sportsko selo za pan-američke igre 2007. Sve ovo predstavlja Baru u budućnosti, kao poseban grad.

Važno je spomenuti da je Brazil zadnja zemlja na svijetu koja je ukinula robovlasnički sustav.

A sad nešto o najsiromašnijim dijelovima favelama.
Dugo je to bila potiskivana tema. Prvi put za mog boravka u Riu nemoguće je bilo ući u bilo koju od stotine, i koju više favela u gradu. Onda je Michael Jackson snimio spot u jednoj od favela Santa Marta ili kako još kažu Dona Marta. I to poslije dugomjesećnih pregovaranja, potplaćivanja i sličnih radnji, tako bar kažu Carioce.




Vlada se nakon toga zainteresirala za problem favela.


„Favele su nelegalno izgrađene četvrti Rija u kojima živi gradska sirotinja, a vladaju narko šefovi i naoružane paravojne skupine. Trgovina drogom je unosan izvor zarade za vođe bandi, dok većina stanovništva pošteno i skromno živio od svog rada. Uvjeti života u takvim četvrtima su katastrofalni zbog nedostatka vodovoda i kanalizacije.
Policija se najčešće ne usudi niti ulaziti u favele. Ako se to dogodi, onda su brojni mrtvi rezultat okršaja bandi i snaga sigurnosti. A što se tiče političara – oni se ne usude rušiti favele jer bi tada mogli izgubiti glasove birača na izborima. Naime, računa se da u oko 700 favela živio oko milijun i pol stanovnika.
Sve u svemu sirotinjske četvrti su 'osinja gnijezda' u koji nitko ne želi dirati. Surova realnost 'Božjeg grada'.“

„najpoznatije” favele nalaze u Rio de Žaneiru i u Sao Paulu, ima ih u skoro svakom većem brazilskom gradu. Favele su nazvane prema brdu Morro da Favela, gdje se prva favela pojavila. Naziv tog brda, favela dolazi od imena biljke sa igličastim lišćem koje raste u neplodnim predjelima brazilskog sjeveroistoka.
Prvobitne naseobine su formirale izbjeglice i ratni veterani građanskog rata u Kanudošu, u Baiji (1895-1896), tako što su okupirali javnu zemlju, uglavnom u neplodnim dijelovima predgrađa. Ova naselja su prozvana favela, osim toga što su se nalazila na istom zemljištu i zato što, isto kao i biljka, ova naselja su uspjela opstati usprkos uslovima u kojima postoje. Godinama kasnije, većina siromašne populacije, tek oslobođeni robovi, su zamijenili izbjeglice i ratne veterane.
Preko 70% stanovništva u favelama su crnci i melezi a voda za piće im je jedan od najvećih problema. Često stanovnici favela, buše cijevi gradskog vodovoda kako bi došli do vode. I pored teških uvjetaživota i siromaštva, upravo iz favela potiču najpoznatije škole sambe u Riju, a u favelama su odrasli i neki od najpoznatijih brazilskih, ali i svijetskih nogometaša: Pele, Ronaldo, Rivaldo, itd.“

E, pa sad imamo prigodu posjeta u jednoj od dvije ogledne favele: Santa Marti u kojoj je i sniman spot.
Vlada je dovela struju i vodu. Izgradila dva igrališta. Ušle su i vjerske zajednice. Dana im je mogućnost otkupa zemljišta i stipendije za školovanje djece.

Izišli smo iz S. Marte s gorkim ukusom.


A, sad nešto posve suprotno.
Od prošlog puta (pred 8 godina, upravo su bili izbori. izabran je Lula i vlada upravo osam godina. Treći mandat ne može) zapamtili smo da je Rio de Janeiro bio izrazito jeftin. Kako su nam na putu bili zagubljeni koferi, kompanija nam je dala, čini mi se tristo USA dolara i mi smo za to nakupovali ljetnih cipela (došli smo u zimu iz Europe) i odjeću da se na visokim temperaturama možemo uopće kretati.
Ostao nam je u sjećanju i Marius ili Mariu, restoran na samom kraju Copacabane koja je duga negdje 4,5 kilometara, u kojem se može birati između morskih i mesnih jela i predjela ogromne količine. .
Ne znam što se događa, ali fotografije nisam uspjela staviti. Raspitat ću se i pokušati postaviti. Ili ako mi netko od vas pomogne..., ionako ću vas još malo gnjaviti sa ostalim što smo vidjeli.
Otišli smo sretni nas osmero uže grupe. Inače smo prijatelji. Uvjeravali smo ih mi koji smo bili kako Mario, kako smo ga na kraju zvali odličan i jeftin.
Ambijent je neobičan (žao mi je što sa slikama šteka) Onako malo imitacija gusarskog broda. Jelo mmmm, ali na kraju ništa nije bilo jeftino. Svi skupa nismo uspjeli skupiti toliko novaca. Platili karticom (koja je već stigla- sve te stigne, a ništa neće da se plati samo).
Od muke smo se toliko smijali, a borami prešli smo tih 4,5 km natrag do hotela pješke. Nitko nije bio za taksi.
Ali guštali smo.




Želim vam jednak doživljaj.

Na povratku vijesti o propasti Hrvatske na svaki način (iako, još Hrvatska ni propala dok mi živimo)

Mi smo bili u Argentini koja je propala nekoliko puta. i to gadno, gore od Grčke, pa ipak se živi i zemlja se još uvijek zove Argentina, ali o tome nekom drugom prigodom.

A, sa slikama, mali milion kojih sam snimila, nešto nije u redu. Drugi put ako bi vas interesiralo.

Imam ih, ali nikako ih ne mogu staviti na blog.


18.09.2010. u 08:50 • 5 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.09.2010.

Spavam po danu. Drži me razlika u vremenskoj zoni.
Ali evo malo fotografija sa Slapova Iguazu kako kažu Argentinci ili kako kažu Brazilci Igasu.
Količina vode, buka, zrak sve to djeluje hipnotički. Priroda gradi kao najskladnija građevina napravljena od ljudske ruke.
A, ipak ne narušavajući sklad zemaljske kugle, naprotiv tu u tim prostranstvima izgleda da mi ljudi smetamo.



Image and video hosting by TinyPic

Moderni Indijanci
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic


Ova mala obitelj tapira ili nečeg sličnog : mama, tata i dječica vrlo gladni sve jedu, a opet vrlo su simpatični.
Image and video hosting by TinyPic

Drugi put više.






13.09.2010. u 17:53 • 12 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< rujan, 2010 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (3)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (3)
Srpanj 2016 (4)
Lipanj 2016 (6)
Svibanj 2016 (6)
Travanj 2016 (6)
Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (3)
Siječanj 2016 (4)
Prosinac 2015 (6)
Studeni 2015 (5)
Listopad 2015 (5)
Rujan 2015 (2)
Kolovoz 2015 (2)
Svibanj 2015 (3)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (2)
Studeni 2014 (5)
Listopad 2014 (3)
Rujan 2014 (2)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (3)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (2)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (4)
Kolovoz 2013 (6)
Srpanj 2013 (4)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (4)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (5)
Prosinac 2012 (4)
Studeni 2012 (6)
Listopad 2012 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

VEDRINA

Vratila sam se malo unatrag u svom slušanju određenih predmeta zbog psihologije religioznosti, iako se predmet službeno zove psihologija religije, ali pravi je naziv onaj prvi jer objašnjava zašto su ljudi (neki) religiozni.

Psihologija, kao i ostale naučne discipline vade se na statistike, ispitivanja , postotke, eksperimente. Razne teorije koje padaju u vodu kad se pojave nove, kao i cjelokupna nauka do sada. Po meni ništa manje maglovito nego i ostale discipline kao filozofija od koje je sve počelo.
Počelo je od riječi. Od logosa. Sve na logosu počiva. Da se čovjek smrzne. Ili bude sretan. Pitanje je opstanka. Velike obmane, iako kad se uštipnem znam da boli, ako i to nije varka.

Kako god mladi profesor mogao bi mi biti sin, a studenti moja unučad. A ja sam zadovoljna.
Pitanje je koje sebi postavljam: kuda nas Institucija vodi?

O tom malo kasnije.

Drago mi je kako profesor uvlačeći nas u temu, tumačeći neku od teorija, pušta, ali pri tom i kanalizira naše rasprave. Kažem naše jer i ja se na kraju uključim iako odlučim da neću.

Šaroliko je to društvo. Sastavljeno od onih koji će kasnije, ili su već, ostati u nekoj od zajednica, redovničkih ili više svjetovnih. Ima tu muškarca i žena, bolje rečeno dječaka i djevojčica, a muškarci su ovdje kod mene na prvom mjestu jer je odnos snaga takav i u Crkvi. Hoću reći u propovijedima i obraćanjima uvijek kažu. Braćo i sestre. ( Iako komunizam koji ih je u svemu imitirao nije govorio drugovi i drugarice, nego baš obrnuto.) Ima i onih koji će se razočarati. Već sam ih srela. Ima budućih vjeroučiteljica i vjeroučitelja, onih koji su izišli iz duboko religioznih sredina, ali i onih koji se prvi put susreću sa religioznošću. Neki će nastaviti nešto drugo. Jedan dječak je umro. Od tumora. Bili smo od početka zajedno. Drag i pametan dječak. Njegova me smrt jako pogodila.

No dakle ovaj put, u sklopu teme, o časnoj sestri iz Italije koja je pjevala na nekim od onih natjecanja u pjevačkim i inim natjecanjima. Je li njen nastup, način ponašanja, izabrana pjesma u skladu s njenim pozivom? Mislim da je to postavljeno kao pitanje?

Rasprava se razbuktala.

A joj!!!

Što je to 'poziv' htjela sam pitati. Posvećenost Bogu. O.k. To mi je jasno, ali kako bi ta posvećenost Bogu trebala izgledati. U današnje vrijeme kad je mali čovjek iskorišten do maksimuma, iznevjeren, gubi na svaki način tlo pod nogama i više ne zna kome bi trebao vjerovati. A još ga čeka smrt.

U moje doba (ha ha ha) Crkva je bila svijetla točka. Mnogima od nas. Nisam tih 45 godina nikad doživjela ništa ružno. Učila sam i govorili su mi ono što me je zanimalo. Nikad nisam osjetila da me vjeroučitelj gleda kao predmet ... što ja znam ... recimo seksualnih naznaka koje danas isplivavaju na površinu i u tim redovima. U školi jesam.

Iako i tamo i ovamo je ljudski, ne opravdano, ali ljudski - čovjek je i seksualno biće i nije lako s tim vladati (hercegovci imaju poslovicu: potisnuto jače sve to više skače- odnosi se na nešto drugo, ali može se i tu primijeniti), iako bi svećenici baš zato jer su odabrali služiti Bogu trebali više misliti na disciplinu tijela i duha. O disciplini tijela imam svoje mišljenje, ali o tome ako me tko upita u komentarima.

Kažem im: danas se na nas vjernike gleda kao na čudake. Ovdje na blogu svi će se s tim složiti. Znam da u društvu, vrlo često šarolikom , rijetko i s oprezom govorim o vjeri. Inače izgledam kao muslimanke koje po Europi šetaju onako kamuflirane ( ne zamjeram samo žalim žene. Strašno je to nepovjerenje i kazna za ne znam što. Muška moć) i unose nemir i ljutnju. Žene su u većini poznatog svijeta mukotrpno izborile pravo glasa, još ne možemo govoriti o ravnopravnosti, da bi mirno gledale vraćanje u daleku prošlost.

Znam, sve se više zapetljavam. Skačem sa teme na temu, ali ako pogledamo i taj početak pred 2000 godina Isus se nije zatvorio unutar debelih zidova svojih interesa i uživao u razmišljanju i samoći. Hodao je unaokolo i tumačio. Govorio je o vrijednostima koje bi trebali slijediti kako bi život i patnja, naročito patnja imali smisla. Nije to bilo jednostavno. Osuđivan i prozivan od pismoznanaca, onih koji su 'znali što treba a što ne treba raditi po zakonu' do tragične smrti na križu da nam pokaže da za ideale i idealno treba žrtvovati i život.

Pismoznanci, farizeji itd. govorili su iz Institucije židovske vjere. Dugo su se kroz povijest vukli uz jednog Boga. Opominjani na razne načine (događaji, proroci itd.) da ustraju na putu pravde. Stvarali zakone i zakonike, ponavljali ih dok Bog nije odlučio među svoj izabrani narod poslati i samog Sina. I što Sin radi?

Ne zatvara se u kule bjelokosne jer dolazi od Boga i sam Božji sin.
Donosi nadu i onima koji su od nade daleko.
Druži se s najgorima. Kaže: nisam došao spasiti pravednike, nego one koji to nisu.
Draža mu je bila nesretna žena koju su zbog preljuba kamenovali ( U Iranu to i danas rade), nego oni koji se IZVANA drže zakona. Izvana gladac unutra jadac ili obrnuto.

Nije meni laka. Koliko sam godina naslagala a još se pitam i mučim, ali se i radujem.

Razveselila me je ta mlada časna. Onako smišno skakući u svom odjelu redovnice. Lijepoga glasa i puna radosti.
I njene druge redovnice ozarene i sretne što ih tako divno predstavlja. Svega su se odrekle. Ukinimo im još to malo radosti. U kut i klečanje na soli.

A onaj istetovirani 'glazbenik' ...valjda. Pun sotonskih tetovaža! Pa što!?
Ovaj je svijet pun raznih vragova. Sve naše političke stranke vrve njima.
Sanaderi, Vidoševići i slični njima. Zagrebe li se po svim strankama svugdje ih ima.

Knezovi ovoga svijeta. Isus je poslao svoje učenike da evangeliziraju.
Može se to raditi i u zatvorenim redovničkim samostanima, ne kažem , ali mlada časna sestra napravila je puno svojim nastupom.
Pokazala je da su i redovnice ljudska bića i možda nekom dala priliku da razmisli o Bogu. Možda je i od nas otjerala kojeg vraga .

Želim joj najbolje u životu pa kuda god je on u budućnosti vodio.

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
T-Com.hr

razgovaram, čitam i svađam se, ali to mi ne ide baš od ruke.

skaska
Lion Queen
pametni zub
propheta nemo
Trill
ANCHI, i to je život
borgman
Zona Z.
wiseguy
feby
inspektor Clouseau
NEMANJA
DivanSkitnje
anasta
Pupa
greentea
bjeli vuk
sebi pripadam
delfina
onakojatrcisvukovima
Catma
Koraljka
promatram, razmišljam
Gandalf
Wall
Don Blog
Zvone Radikalni
Preko ruba znanosti
MODESTI BLEJZ
Cerovac komentira
Arhangel
Babl
Irida
tragicnamisao
Pero Panonski
NF
Sanja
Big Blue
Helada
saraja azra