odmak
četvrtak, 28.10.2010.
Bla, bla, bla
Idemo malo radosti.
Neću reći na kojem fakultetu sam slušač, Split je malecki, ali radi se o filozofiji i još o nečemu, možda manje bitnom, a meni sve beskrajno zanimljivom i vrlo sam radosna, a to mi se čini najvažnije.
Dosta mi je jadikovka.
U prošlom stoljeću, dapače od sredine pa prema ovom budućem vijeku bila sam i gladna i žedna, bosa i gola (figurativno, a Bog i bogme sa vrlo malo garderobe u ranom i srednjem vijeku, pardon djetinjstvu), ali bilo je puno radosti, iako bi se reklo puno više žalosti.
Ali sad je dosta. Neću više. Uživam u svakom djeliću vremena.
Poslušajte primjerice:
--- Čovjekov bitak u ovom svijetu je vremenit. Ne možemo sve učiniti u jednom trenutku nego događaji slijede jedan poslije drugoga. Tako je naše bivanje razapeto između prošlosti i budućnosti prema kojoj se projicira naša sadašnjost.
Čovjek nije samo biće u svijetu nego transcendira i nadilazi svijet. Nije u svijetu kao životinja, biljka i stvari. On o svijetu može razmišljati, promišljati i prosuđivati.
Životinje su vezane uz okružjem u kojem žive. Ne mogu ga nadići. Čovjek može. Čovjek nadilazi okružje. Postaje građaninom svijeta, a malo po malo i svemira.
Čovjek svojom sviješću obuhvaća beskonačnost prostora i vremena i taj duh (čovjekov) nadilazi ovaj svijet- izdiže se, u samoj apstrakciji može se odvojiti od svijeta…….
Bla, bla, bla reći će te.
Ali, bla, bla, bla i bla, bla, bla moj duh pliva u sferama koje mi nisu posve nepoznate, a opet su još kao primordijalna voda posve u nekom kaosu iz kojeg pokušavam izvući nešto, bar minimalno nečeg…
Nekog sustava iz kojeg bih mogla naučiti manje se mučiti ili doslovno vedrije živjeti.
Ništa se neće, možda, promijeniti, ali ja sam vedra i zadovoljna.
Jedan od profesora je rekao: Zlovoljni ljudi, ljudi koji neprekidno kritiziraju i nisu nikad zadovoljni, što nam pružaju i o kakvoj slici svijeta govore?
Svijet se vrlo sporo mijenja, a ljudska narav još sporije ili nikako.
Svi smo mi toga svjesni. Ništa nam ne valja, a radimo li na tome sa promijenimo bar sebe.
Barenko sebe!?
Sretno mi bilo, a svaku sreću želim i Vama.
utorak, 19.10.2010.
Jebi ga
Ne znam kad sam zadnji put imala toliko malo vremena. Ne susrećem se sama sa sobom, ali već duže vrijeme mi se čini da to nisam ja. Najkomičnije od svega da već tri tjedna imam snijeg na tv ekranu jer je najprije nekakav nesporazum sa Bnetom, pa sad čekam tvmax, a to traje li traje, iako sama sam kriva jer nisam na vrijeme počela. Ali, ništa mi od toga mi ne nedostaje. Idem po predavanjima- molba i konačno dozvola da prisustvujem kao slušač- drugi put više o tome. Kasnim, ali to je već sudbina, iako nikad ne kasnim, a jučer sam se još po cesti prosula koliko sam duga i široka- sve šira. Svi su se oko mene smijali na sav glas- sve sama školska djeca. Istina jedan momak me upitao: Gospođo treba li vam pomoć, a ja sam odgovorila: Sve je u redu, a Bog i bogme najradije bih plakala. Još sam se onako starački dizala na sve četiri ruke i noge, a momak je dodao: A jebi ga, što je trebalo značiti, shvatite u žargonu: Eto pali ste baš mi je žao, a ja sam odgovorila: Baš tako, ali razumjeli smo se.
To se do jučer događalo mojim starima, a sad se već događa meni.
Budite pozdravljeni vi sužnji što ih mori glad. Javit ću se kad-tad. Neke od vas još i čitam, a nemam vremena za komentar, ali šaljem vam puno dobrih vibracija. Živio život kakav god jest, a ja još radim i plaćam porez- teško mi pada, ali kako je momak rekao jebi ga- što u prevodu znači: Volim ovu zemlju pa joj malo pomažem da iziđe iz krize, a pošto ne znam tko je sve lopov ( ne gledam tv, ne čitam novine, ali doći ću u Zagreb na premijeru u ZKM o Luki Ritzu, koliko sam razumjela, uglavnom je povod predstavi taj nesretni mladić, nije me briga tko je sve lopov. Glavno je da ja nisam više- manje)
Zbrkana sam, ali takav mi je horoskop.
ponedjeljak, 11.10.2010.
Udio đavla
Pred sedamnaest godina i nekoliko dana prijatelj i ja vraćali smo se kući sa jednog meni važnog događaja. Prijatelj je uistinu prijatelj iz djetinjstva, oženjen , dvoje djece usto a sad već i dva puta djed.
Čovjek kakvog se samo može poželjeti za supruga, oca, djeda i prijatelja. Ne pretjerujem. Žao mi je što ovaj 'hobi' bloga ne dijelim sa drugim prijateljima i da vam i oni kažu istinu o tom našem zajedničkom prijatelju.
No vratimo se na događaj.
Meni nešto toliko važno, bila sam jako uzbuđena i nisam se usudila voziti. Zamolila sam njega da me odvede i dovede.
Na povratku , bilo je negdje oko 21h. Vrijeme ugodno, bili smo u kratkim rukavima, bez čarapa- hoću reći još toplo ugodno vrijeme na povratku sami u autu razgovarali smo o svemu i svačemu, kao i uvijek .
U međuvremenu zvala je njegova supruga da me obavezno dovede na večeru. Upravo smo o tome razgovarali. Mene su doma čekala djeca , nisam mogla toliko biti odsutna.
U jednom trenutku nešto sam ga upitala, nije mi odgovorio. Pogledala sam ga ponavljajući pitanje. Učinilo mi se da prema nama ide ogromna bijela masa, kao da je veliki bijeli kamion. U trenu smo se našli u zraku i za čas ponovo na tlu. Lupala sam glavom onamo i ovamo odmah sam osjetila krv niz lice. Palo mi je na pamet kako u filmu gore automobili, pokušala sam izići kroz vrata, bila su zaglavljena pa sam se iskoprcala kroz stražnji izlaz, staklo je bio razbijeno. Prijatelj se pentrao uz neku strminu. Netko je jaukao. Od krvi više nisam ništa vidjela.
Stigli su vatrogasci i hitna.
Što se zapravo dogodilo. Moj je prijatelj sa autom prešao na drugu stranu pa preko ceste na krov neke garaže i onda preskočio preko potoka dva metra širine i pao u vrt neke kuće sa pet metara visine. Pri tom…. Velika bijela masa bili su nekolicina europskih promatrača (obučenih u bijelo) u posljednjem ratu koji su se penjali ili spuštali puteljkom koji je vodio preko krova garaže.
Dvojica su odmah poginula,jedna od njih bila žena četrdesetih godina koju je jedna druga moja prijateljica vrlo dobro poznavala. Kad je pročitala da je zgažena u saobraćajnoj nesreći rekla je da je proklela onoga koji ju je usmrtio, ne znajući da smo mi umiješani. Jedan od promatrača ostao je bez noge.
Mi smo bili samo ranjeni bez nekih velikih posljedica.
Nepotrebno je govoriti o našim mukama. Osim svega osjećala sam se kriva jer sam ga molila za uslugu.
Što se dogodilo mom prijatelju?
Ima takvih žutih minuta. Malih gubljena svijesti iz raznoraznih razloga.
Nije bježao od odgovornosti, ali medicinski je dokazano da je na tren izgubio svijest- a posljedice su bile više nego strašne.
Jasno je da nije pio i u krvi nije bilo ni kapi alkohola.
Ovaj produženi vikend uzela sam čitati: Udio đavla / Denis de Rougemont.
Već sam ga djelomično čitala preporučam je toplo svakome.
I meni se samoj čini da u nekim stvarima ima pretjeranosti, ali nismo sveci, ljudi smo i griješiti nam je.
Ali i nadati se oprostu.
Pao mi je na pamet ovaj posljednji post i nesreća u kojoj sam bila sudionik te kakvi su mi sve osjećaji prolazili ovom bijedom od tijela koji se brani u samoodržanju i koliko sam potiskivala te smrti i kako se na kraju nisam osjećala krivom i kako sam malo po malo prestala misliti i kajati se, a ljudi su umrli. Moja prijateljica mi je rekla kako je ta djevojka koju smo usmrtili bila vrlo kvalitetna i draga osoba.
Uopće se ne želim pravdati. Činjenice su tu. Krivnja je tu, a ništa nisam ispaštala, bar ne sudski (što znači da ja nisam vozila?). Ne znam koliko me Lion Queen kaznio Bog, jer bilo je ispaštanja.
srijeda, 06.10.2010.
E-mail koji rastužuje i izaziva bijes zbog nemoći i nepravde
Mlada Puljanka Jasmina Čelica, vrijedna i perspektivna studentica
poslijediplomskog studija, svoj je život tragično završila prije
dvije i pol godine. Preminula je nakon što je na nju u Zagrebu, na uglu
Zvonimirove i
Šulekove, bezobzirno jureći u svom Jeep Cherokee autu, na pješačkom
prijelazu naletio Marko Leko. Ubio ju je radeći prometni prekršaj,
zaobilazeći drugo vozilo koje je stalo da pješake propusti - zgazio je
nedužnu studenticu 'gurajući' se bezobzirno svojim SUV autom preko
pješakog prijelaza. Kamo je tako žurio? Tko je taj Marko Leko, osim
što je Jasminin ubojica? Marko Leko je sin poduzetnika, više je puta
kažnjavan zbog prekršaja u
prometu. Kako se dogodila nesreća? Imao je tada Marko Leko 21 god. i
projurio je pored ostalih vozila koja su stala kako bi
Jasminu propustila na pješačkom prijelazu. Naletio je na nju i odbacio
je dvadeset metara u stranu. DVADESET METARA!Zaustavio se tek nakon
četrdes etak metara, što ukazuje na preveliku i nedozvoljenu brzinu.
Mlada Jasmina preminula je od ozljeda nekoliko sati poslije. Marko Leko
je nakon uviđaja pušten!!! Čak se tim istim vozilom kojim je ubio
Jasminu odmah uputio u daljnju vožnju.
Što je bilo dalje? Od tog dana Jasminin ubojica je slobodan čovjek,
koji nije platio niti kunu kazne za ubojstvo, niti je vidio zatvor makar
izdaleka!
Sutkinja Ivančica Cvitanović odredila je kaznu po čl. 272 st.4 KZ -
dala je kaznu od godinu dana zatvora i tri godine bez vozačke dozvole.
Na prvostupanjsku
presudu se žalilo i državno odvjetništvo i okrivljenik.
Nakon 10 mjeseci čekanja 03.11.2009. na Županijskom sudu u Zagrebu
sudsko vijeće u sastavu toga suda Lepe Singer kao predsjednice vijeća,
te Sonje Brešković Balent i Lidije Vidjak, kao članova vijeća , uz
sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Špehar Janković kao
zapisničarke , donijelo je odluku da se uvaži žalba okrivljenog Marka
Leka na visinu kazne!? Odlučili su da se kaznu od godinu dana zatvora
zamijeni uvjetnom
kaznom u trajanju od tri (3) godine, uz istovremeno oduzimanje vozačke
dozvole. Presuda je čitana u nazočnosti zamjenika Županijskog državnog
odvjetnika u
Zagrebu Cvjetka Ariha i sada novog branitelja okrivljenika , odvjetnika
Milenka Umičevića.
Kao olakotna okolnost Marku Leku uzeto mu je to što je mlad, (iako se
to inače računa
samo do 21 god starosti), te da mu je to prvi put. PRVI PUTA ŠTO?
MARKOVO PRVO UBOJSTVO???
Znači li to da svi mladi vozači imaju pravo jedanput, prvi put ,
nekažnjeno nekome oduzeti život? DA SVI SMIJEMO PRVI PUTA UBITI
ČOVJEKA, PA DOBITI OPOMENU I BITI SLOBODNI I BEZ KAZNE DOK PO DRUGI
PUT NE UBIJEMO ČOVJEKA???Kakvo je pravosuđe u Hrvatskoj??? Što bi svatko
od Vas, ne dao Bog te nesreće i Vama, dao nekome kao kaznu za ubojstvo
Vašeg vlastitog djeteta?
Molimo vas da o ovome upoznate javnost! Zato da se i drugima ne dogodi
što i nama.
Ogorčeni Jasminini roditelji
Sonja i Nebojša Čelica
Ako ovaj mail ne prosljedite neće se ništa dogoditi. Ali ako ga
prosljedite, možda se jednog dana nešto promjeni!
petak, 01.10.2010.
Tri graciozna slučaja iz Croatije
Početak saznanja je iz dnevnih novina, a onda sam se počela raspitivati i kopati.
Prvi slučaj: Zadar
Zadarski filozofski fakultet će ući ili neće ući u javno- privatni odnos sa Žužulovim sveučilištem za međunarodne odnose osnovanim u Dubrovniku.
Evo malo podataka
------------
Dugogodišnji prijatelj Miomira Žužula, odvjetnik Neven Cirkveni izašao je iz projekta osnivanja dubrovačkog sveučilišta nakon što je otkrio da bivši Sanaderov ministar vanjskih poslova, mimo njegova znanja, neracionalno trošio novac namijenjen osnivanju dubrovačkog sveučilišta, donosi Jutarnji list. Zbog Žužulove rastrošnosti, trošenja novaca na luksuzna putovanja i hotele za koja je potrošio oko 2,5 milijuna kuna namjenskog kredita, nije uređena zgrada za nastavu u Dubrovniku, prostorije Dominikanskog samostana.
Stoga će se nastava na sveučilištu, sljedeće akademske godine, odvijati u neadekvatnim, zamjenskim, prostorijama.
Prema nekim izvorima, donosi Jutarnji, Cirkveni je tražio da mu se, kao ravnopravnom partneru, omogući uvid u poslovne knjige i financije, no to mu je bilo onemogućeno. Veliki dio sredstava iz kredita, kako doznajemo, potrošen je na putovanja avionom prvom klasom u Sjedinjene Države, u Zagreb, Dubrovnik te ručkove, večere i noćenja u hotelima. Najveći dio odnosio se na Žužula i obitelj.
Žužul je od HBOR-a dobio kredit od pet milijuna kuna za Sveučilište.
Dio je to iz dvogodišnje povijesti prvog privatnog sveučilišta.-------
Koliko sam čula ove su godine slovom i brojem upisana samo dva studenta.
Jasno je da Žužulu treba javno privatno partnerstvo jer negdje upisani studenti (koji plaćaju i to debelo) hoće doći do kraja studija i diploma a i ogromne kredite treba vraćati.
Još podataka:
….partnerstvo s privatnim sveučilištem prihvaća rektor prof.dr. Ante Uglešić, dok se trojica njegovih prorektora, izuzev četvrtog prorektora Belaka, protive tom javno- privatnom partnerstvu jer ne vide u tom interes zadarskog sveučilišta.
Ni jedan zadarski profesor neće sudjelovati u tom studijom programu, a sutra će možda Sveučilište u Zadru bito to koje će plaćati skupe dolaske američkih profesora. U kojim prostorijama će se smjestiti novi studij, bit će jedno od pitanja koje će sutra postaviti članovi Senata znajući dobro koliko Sveučilište oskudijeva s prostorom…
.Po dobro informiranim izvorima Žužulov studij nameće se iz HDZ-ovih krugova, pa se tako spominje i imotska veza s državnom tajnicom Dijanom Vican, koja je na kratko bila i Uglešićeva prorektorica. Nezadovoljni članovi Senata u točki 5. sutrašnjeg dnevnog reda unaprijed vide ulogu zadarskog sveučilišta u spašavanju Žužulovog po svemu već propalog projekta. Pri tome ne treba zanemariti školarinu od 7 000 eura koju bi plaćali potencijalni studenti zadarsko-dubrovačkih međunarodnih odnosa.
A ja sam čula da je u cijelu situaciju umiješana i Crkva i da je stvar gotova tj. da će javno privatno partnerstvo biti realizirano, a troškove neće snositi 'Zna se' nitko drugi doli mi.
Drugi slučaj: Split
Nekolicina mojih poznanika završila je Pomorski fakultet u Splitu i svi su imali problema sa matematikom. Sve dok taj predmet nisu platili tj. Dali određenu sumu profesoru. To je sve skupa javna tajna, ali svi šute.
Jedan od njih mi je rekao: Bio sam toliko ljut da sam razmišljao kako ću zvati nekoga iz policije i dokazati da je razlog što ne prolazim ispit to što ga nisam platio. Nisam to napravio jer su mi rekli ako to i dokažem da nigdje u Hrvatskoj neću uspjeti položiti taj ispit i izgubit ću pravo na školovanje.
I platio je.
Treći slučaj: Rijeka
Malo podataka:
……
naš proslavljeni glumac Rade Šerbeđija zajedno s Riječkim sveučilištem ove zime pokreće multidisciplinarni studij glume, komunikacije i medija.
Taj se projekt dogovara još od prošle godine i do sada je već značajno odmakao. Radi se na programima samog studija a upravo je taj novi Radin angažman razlogom što se cijela obitelj na određeno vrijeme planira nastaniti u Rijeci.
Kako neslužbeno doznajemo Grad Rijeke pomoći će u pronalaženju stana za veliku obitelj Šerbedžija. Upravo su danas pogledali prvi, no lokacija još nije odabrana. No svakako će biti do rujna kada Vanji i Nini počinje škola.
Sam Šerbedžija u svojim dosadašnjim izjavama s velikim je optimizmom najavljivao svoj profesorski angažman.
– Želimo napraviti internacionalni studij, što znači da će se glumiti i učiti na hrvatskom jeziku, ali i na drugim jezicima – prije svega na talijanskom i engleskom. Rijeka je idealan grad za pokretanje takva studija – grad na granici u kojem se stoljećima miješaju jezici i kulture – uostalom, tu svi govore talijanski, ili im je barem »u uhu«, a engleski je jezik bez kojeg glumac, ali i djelatnik u kulturi, naprosto, ne može, rekao je u jednom od intervjua sam Šerbedžija.
Kao goste predavače nastojat će angažirati i neke od svojih slavnih prijatelja iz filmskog svijeta, je rim je želja na riječku glumu privući I mlade iz drugih država.
………………………………………
I još podataka:
Možda je Rade Šerbeđija osposobljen da predaje na akademiji. Bio je predavač scenskog govora i glume na Akademiji za kazalište, film i televiziju u Zagrebu te kao izvanredni profesor glume na Akademiji umetnosti u Novom Sadu.
Znam da su postojali određeni otpori u Rijeci, ne znam zašto, ali Šerbeđijina želja se ostvarila, kao što su mu se ostvarili i Brijuni kao svojevrsna umjetnička scena kojoj nije potrebna publika nego nešto posve drugo, ali ne bih ulazila u te razloge.
Zaključak:
1)
Znam, a ispravite me ako nešto griješim, da nije jednostavno otvoriti bilo kakvu školu, a nekmoli višu ili visoku školu.
Žužul je dobio ogromne kredite, ali na kraju nije išlo. On bez svake sumnje traži mogućnost da kredite netko drugi plati, prosto rečeno (prosto ptica zrakom leti- to je jedan mali stih jedne stare hrvatske pjesme koja u zbornom ili klapskom pjevanju prekrasno zvuči), da se izvuče iz velike neprilike da stvar privede kraju.
Radi li se tu, u ovom zadarskom SLUČAJU SAMO O PRITISKU POLITIKE ILI SU NEKE DRUGE STVARI U PITANJU (PA I POTPLAĆIVANJE)
2)
Profesor matematike na splitskom pomorskom fakultetu nije nikakva nepoznanica pomorcima koji su tu diplomirali.
Zašto ga štite? I tko ga sve štiti?
3)
Isto tako znam da bi netko mogao predavati na visokoj školi mora imati određeno obrazovanje koje ne završava sa završenom fakultetskom diplomom.
Moguće da to mogu raditi i istaknuti umjetnici sa vrhunskim priznanjima (pročitala u statutu umjetničke akademije), a Rade to bez sumnje jest, a opet vrag mi neda mira i kopka me jedno pitanje: Zašto Rade Šerbeđija nije otvorio privatnu akademiju nego će se izboriti da bude odsjek fakulteta koje ima državne donacije. Kao i slučaju Brijuni.
A evo i malo pravih morskih vukova
A, može i bezakonja. To je ova zemlja danas. Namještanja, korupcija i svi su umiješani.
Malo je ili je možda ipak većina onih koji do rezultata dolaze težim putem; učeći i trudeći se. Sa ranama u duši i tijelu, pokušavajući osvijetliti i sačuvati obraz Crotaciji. (ne mogu bez ljige)
Ali to one koji imaju novac i moć nije briga.
Nema veze s ničim, ali sviđa mi se.
